Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) nije samo „potreba za redom“ ili „navika da sve bude pod kontrolom“. Za mnoge ljude to je stanje unutrašnjeg haosa, stalnih opsesivnih misli i prisile da se nešto ponavlja kako bi se osećaj teskobe barem privremeno ublažio.

Šta su opsesivne misli i kompulzivna ponašanja?

Opsesivne misli su uporne, nametljive misli koje osoba doživljava kao uznemirujuće, strah izazivajuće ili besmislene. Često se vezuju za teme kontaminacije, štete, moralnosti, agresije ili seksualnosti.
Kompulzivna ponašanja su radnje koje osoba ponavlja iznova i iznova kako bi neutralisala ili ublažila anksioznost izazvanu opsesivnim mislima. To može biti pranje ruku, proveravanje, brojanje, mentalno ponavljanje fraza ili izbegavanje određenih situacija.
Problem nije samo u mislima, već u odnosu koji osoba ima prema tim mislima – u osećaju da ih mora kontrolisati, analizirati, ili se od njih zaštititi.

Geštalt psihoterapija i OKP – šta je iza kontrole?

Geštalt pristup postavlja pitanje: šta je ono što pokušavaš da ne osetiš kroz opsesiju i kompulziju?
Opsesivno-kompulzivni mehanizmi se često pojavljuju kada:

  • postoji visok nivo potisnute anksioznosti,
  • osoba ne dozvoljava sebi kontakt sa besom, tugom, krivicom,
  • postoji dublji strah od haosa, gubitka kontrole, gubitka sebe.

U geštalt pristupu ne tretiramo simptome kao greške koje treba ukloniti, već kao signale koje telo i psiha šalju kada izostane kontakt sa sobom. Psihoterapijski rad te poziva da se okreneš upravo onome od čega najčešće bežiš, i da naučiš da ostaneš uz sebe i kad ti je najneprijatnije.

Kako izgleda rad sa OKP-om u psihoterapiji?

U psihoterapiji osoba uči da prepozna automatizovane obrasce reagovanja, istražuje šta se dešava pre nego što se javi impuls da nešto proveri, opere, ponovi. Pomaže se klijentu da:

  • razlikuje misao od činjenice,
  • prepozna telesne i emocionalne signale,
  • postepeno se izloži nelagodnosti bez automatskog reagovanja,
  • pronađe način da uspostavi kontakt sa sobom, a ne sa simptomom.

OKP nije znak slabosti.
To je znak da postoji unutrašnji mehanizam koji pokušava da te zaštiti. Psihoterapija ne dolazi sa gotovim odgovorima, ali ti pruža prostor gde si saslušan bez žurbe i osude. To je mesto gde čak i najuznemirujuće misli mogu da dobiju smisao, ako ne pokušavaš da ih ućutkaš već naučiš da ih razumeš.

Ako prepoznaješ sebe u ovome, možda je vreme da pogledaš ispod površine.
Zavoli svoj dan. Čak i kad deluje da sve mora da se kontroliše.