Znaš taj glas?
Onaj koji ti kaže da nisi dovoljno dobar.
Da nisi uradio „kako treba“. Da si se obrukao. Da drugi to sigurno bolje.
Glas koji ti stisne stomak čak i kad sve spolja izgleda u redu.
To je unutrašnji kritičar.
I ne, nije „glas razuma“. To je deo tebe koji se boji — i zato te stalno drži na oprezu.
Ko je zapravo unutrašnji kritičar?
U geštalt psihoterapiji često posmatramo kritičara kao unutrašnji glas koji je nekada imao funkciju da te zaštiti — od neprihvatanja, kazne, neuspeha.
Možda si ga formirao kao dete kada si naučio da je „pogrešiti sramota“.
Možda si čuo da ljubav mora da se zasluži.
I sad, godinama kasnije, taj glas je ostao – strog, oštar, neumoljiv.
Problem je što kritičar ne zna da si odrastao. On i dalje koristi iste strategije — misleći da ti pomaže. A zapravo te iscrpljuje.
Kako izgleda kad kritičar vodi?
- Osećaš da nikad nije dovoljno dobro — šta god da postigneš
- Sram te je svojih emocija, ranjivosti, potreba
- U poređenju sa drugima – uvek si „manje“
- Preuzimaš odgovornost i za ono što nije tvoje
- Teško ti je da se pohvališ ili prihvatiš kompliment
Šta možeš da uradiš?
- Prepoznaj ga.
Počni da primećuješ kada se javlja. Koje reči koristi? U kojim situacijama? Često deluje automatski — ali kad ga imenuješ, gubi moć. - Razdvoji se od njega.
Ti nisi tvoj kritičar. On je samo jedan deo tvog unutrašnjeg sveta. Ne moraš da mu veruješ svaki put kad se javi. - Postavi granicu.
Možeš da kažeš: „Znam da pokušavaš da me zaštitiš, ali ovim mi ne pomažeš.“ To nije „glupiranje“ – to je vežbanje samopouzdanja. - Počni da razvijaš unutrašnjeg saveznika.
To je onaj deo tebe koji je strpljiv. Razuman. Topao. Koji zna da je u redu pogrešiti. Da ne moraš da zaslužiš da budeš dovoljno dobar.
I šta sad?
U psihoterapiji često radimo baš ovo — upoznajemo kritičara, ali mu ne dajemo da upravlja tvojim životom.
Učimo kako da tvoj unutrašnji svet postane manje bojno polje, a više prostor za razumevanje, podršku i rast.
Nema magičnog prekidača, ali postoji proces.
I svaki put kad čuješ tog unutrašnjeg glasa — i odlučiš da ga saslušaš drugačije — ti već menjaš priču.
Zavoli svoj dan.
I sebe u njemu — čak i onda kad si nesiguran, umoran, nedovoljno savršen.